"Sindrom pete godine": Zašto iskusni edukatori trebaju nove izazove

Na svojim prvim koracima, sve je bilo izuzetno intenzivno. Bio sam veoma osjetljiv i svaku situaciju koja se ticala djece sam doživljavao veoma lično. Sjećam se stalnog stresa zbog visokih očekivanja roditelja; često sam mislio da moj rad i posvećenost nisu pravilno prikazani ili cijenjeni.

Međutim, vrijeme me naučilo dragocjenu lekciju: Povjerenje se ne daje; ono se gradi. S vremenom, ta početna anksioznost je zamijenjena izvanrednom zahvalnošću. Roditelji su stekli potpuno povjerenje u mene, a moj rad je počeo da se cijeni na načine koje nisam mogao ni zamisliti na početku.

Pet godina kasnije... Danas, iako više nisam aktivan u ulozi učitelja u učionici, taj period vidim kao "temelj" svoje profesionalne stabilnosti.

Zašto nam trebaju novi izazovi? Istraživanja pokazuju da je period između 3. i 5. godine "prelomna tačka." Prema studijama o zadržavanju učitelja (Ingersoll, 2012), oko 40-50% učitelja napušta profesiju u ovoj fazi ako ne pronađu nove podsticaje.

• Potrebna autonomija: Prema Teoriji samoodređenja (Deci & Ryan, 2000), da bi se izbjegao pad motivacije, učitelj mora preuzeti nove odgovornosti.

• Moja preporuka: Kada učitelj dostigne ovu zrelost, vrijeme je da institucija ponudi nove odgovornosti. Dati im ulogu u organizaciji školskih materijala, kurikuluma, ili ih unaprijediti na poziciju gdje njihovo mišljenje ima značaj za dobrobit centra je od vitalnog značaja. Najprofesionalnije pitanje koje menadžer može postaviti je: "Koji bi zadatak sada bio najprivlačniji za vas?"

"Reset" nakon posla: Kako da se zaštitimo? Rad sa djecom zahtijeva visok nivo "emocionalnog rada." Za sve kolege koji su još uvijek na prvoj liniji, i da bismo izbjegli ono što nauka naziva Umor od sažaljenja (Figley, 2002), preporučujem:

1. Fizičke aktivnosti (Joga/Pilates/Šetnja): Neophodne za smanjenje kortizola (hormona stresa) koji se akumulira usled hronične buke i velike odgovornosti.

2. Kafa sa "Terapijskim ljudima": Ovo je moja omiljena tačka. Izađite na kafu sa tim prijateljem ili osobom koja vas razumije bez mnogo riječi. Okružite se ljudima koji vam pune baterije, koji vas nasmijavaju i koji od vas ne traže ništa. Ponekad, jednostavan razgovor van zidova vrtića je najbolja terapija koja postoji.

Pet godina iskustva je dragocjena imovina. Ne dozvolite da stagnirate. Tražite izazove koji vas čine da rastete, jer je učitelj koji brine o sebi i evoluira najveći poklon za svako dijete!